Prije nekoliko godina sam otišao na jedan seminar u Njemačku. Pitao me jedan student na predavanju nakon toga: “Profesore, ali zašto ste išli tamo na seminar u Njemačku, platili 1000 eura seminar da vas uče neki koji imaju manju titulu od vas. Što vi to već sve ne znate?”
Odgovor ide ovako:
Znao sam da ću tamo naučiti neke nove stvari. Da naučim i samo jednu stvar isplati se. Da li je itko otišao na seminar, a da nije barem jednu novu stvar naučio? Mislim da se to nije dogodilo. Uvijek nešto naučite. Osim toga, gledati ću i način kako ti ljudi predaju, uspostaviti kontakte s drugim osobama koje će tamo doći jer pretpostavljam da će doći osobe koje interesira isto što i mene. Znači tamo će biti treneri, kineziterapeuti i ljudi sa sličnim interesima.
Ostavio sam ego ispred ulaza. Nisam pitao predavače je li netko od njih profesor ili doktor znanosti. Nije mi bila bitna forma nego sadržaj. Naravno da bi titula trebala predstavljati da iza nje stoji znanje, ali nije uvijek tako. Uglavnom, vidjeli su da imam znanje i da mogu puno toga dobro izvesti, ali išlo je ovako: “Marino, your squat is good, but we can improve it by….”
Fakultet mi je pružio dobru naobrazbu, ali da nisam čitao, gledao DVD edukacije i išao na seminare ne bih napredovao. I dalje to činim. Morate razmišljati o cjeloživotnoj naobrazbi. Nije dovoljno završiti fakultet ili višu trenersku ili bilo koji oblik formalnog obrazovanja i onda stati na tome. Nakon ovog seminara sam išao na hrpu seminara od Steve Maxwella, Martina Rooneya, Dan Johna, Erica Cresseya i drugih, zatim različitih organizacija od StrongFirst, FMS-a do Original Strength, CrossFita, a planiram ići i dalje.
Nije potrebno ići u inozemstvo na edukaciju i platiti 1000 eura seminar. Postoje i edukacije u Hrvatskoj i regiji koje će vam pomoći da popunite rupe koje vam fale, da unaprijedite svoj trenerski opus. Ne znači da ste loš trener ako niste dovoljno duboko proučili neku temu poput kettlebell-a, FMS-a i sl. Zato i postoje radionice. Najbitnije je da prepoznate što je dobro i da znate gdje upotrijebiti ono što ste naučili. Najveći problem često je ego. Ne znači da ste priznali da nešto ne znate i da je to poraz jer ste otišli kod kolege na seminar. Ja sam najsretniji kad mi dođe netko od prijatelja, kolega i dobrih trenera na seminar jer onda zajedno pričamo o određenoj temi i na taj način svi naučimo. Ja naučim nove stvari, a svi polaznici također postaju bogatiji za još jedno iskustvo i još jedan pogled na trening i metodu koja se uči. Nažalost, dogodi se često da dođe najmanje onih koji su najbliže, kao npr. studenti fakulteta gdje predajem kao vanjski suradnik.
Otvorite oči, uložite u sebe, jer cilj je stalni napredak, a osim toga i ono novčano što ste uložili u sebe će vam se vratiti deseterostruko. Znanje se uvijek prepozna i najbolji na kraju isplivaju. Zapamtite da nismo isti, imamo mogućnost postati bolji, ako ulažemo u sebe i napredujemo. Gledajte na to kao natjecanje sa samim sobom, s drugima, kako god želite, bitno je da napredujete. Sa znanjem je teško napraviti velike stvari, a bez znanja je nemoguće. Znanje je ponekad skupo, ali probajte bez znanja.
Ako pitate studente koliko koštaju sunčane naočale koje imaju, oni kažu “700 – 1500 kuna”, pa kako je onda DVD od 100 dolara ili seminar od 200 dolara skup? Što vam je bitnije za napredak: naočale ili znanje? I što će vam vratiti uloženo?
You find that you have peace of mind when you know that it was a 100% effort that you gave, win or lose. -Gordie Howe
