1999. godine hrvački trener Ivan Ivanov je došao u USA da razvija program treninga za mlade hrvače. Falio mu je rekvizit koji bi bio odličan za hrvače a istovremeno da može poslužiti kao nekoliko različitih rekvizita. Htio je u jednom imati kettlebell, teški prsluk, indijske palice, bučice i šipku. A opet mu je trebalo da se rekvizitom mogu izvoditi različite vježbe a da se ne gubi vrijeme na promjenu rekvizita a da opet promjena s vježbe na vježbu bude lagana. Pošto su se vježbe izvodile na hrvačkoj strunjači rad s kettlebellima, bučicama ili šipkama može izazvati oštećenja strunjače ili ako se izvodi vježba s nedovoljno dobrom tehnikom može ozlijediti vježbača. Zbog toga je htio rekvizit koji pruža sigurnost. Također je htio da rekvizit bude takav da ne treba puno vremena za njegovo postavljanje. Cilj je bio da taj rekvizit razvija jakost i izdržljivost ali i da ima specifiku za hrvanje. Razlog zbog kojeg je Ivan Ivanov napravio Bugarsku vreću je taj što je trebao specifičan rekvizit za svoje hrvače koji se istovremeno može koristiti za trening gornjeg i donjeg dijela tijela te za razvoj anaerobne izdržljivosti i to na dinamičan način a ujedno da se stvara mišićna memorija jer se ponavljaju iste kretnje puno puta. Tako je došao na ideju za Bugarsku vreću. Napravio ju je u ljeto 2005 godine u rodnom gradu Gurkovo u Bugarskoj. Puno mu je pomoglo to što je imao iskustva kao vrhunski sportaš a kasnije i trener. Kasnije su drugi treneri i sportaši tražili da počne primjenjivati Bugarsku vreću u fitnesu i kondicijskoj pripremi.  U travnju 2005 je registrirao firmu Suples. Ltd. koja osim Bugarskih vreća ima i druge odlične rekvizite za funkcionalni trening.  Također je ideja da se može koristiti za grupne treninge pogotovo kad svi rade u frontalnog obliku rada (znači svi istu vježbu istovremeno). Osim toga vrlo je važno da rekvizit i vježbe budu zanimljive jer tada sportaši i rekreativci bolje rade. Također vježbači se adaptiraju na određen način treninga pa se uvođenjem promjena u trening sposobnosti poboljšavaju. Ivanov je bio inspiriran tradicijom ovčarstva, gdje su pastiri često na ramenima nosili slabe ovce i koze dok su bili na ispaši sa stadom i gdje su pokazivali svoju snagu na uličnim sajmovima. Pogotovo se to odnosi na pokret zamaha. Na uličnim sajmovima su se ljudi takmičili tko će žive životinje (janje, ovcu) nabaciti na ramena. Zbog toga je i „bugarska vreća“ takvog oblika. Puno vježbi koje se rade s Bugarskom vrećom mogu se napraviti s drugim rekvizitima ali ukupno gledajući Bugarska vreća ima puno prednosti. Jedna od odličnih stvari kod izvođenja vježbi s Bugarskom vrećom je ta da ne treba puno vremena da se prebaci s jedne na drugu vježbu što znači da se ne gubi vrijeme. Druga stvar je da je izvođenje vježbi s bugarskom vrećom vrlo jednostavno za naučiti i za rekreativce i za sportaše. Također nekad davno prije izuma šipke, bučica i kettlebella u treningu su se koristile vreće s pijeskom, rižom, žitom s kojima su se izvodile različite vježbe.